Prenešeni interview

Blagoslov i prokletstvo country pjevača

Dale Watson je oličenje country glazbe na kakvu ćete danas rijetko naići. Honky tonk pjesme u najboljoj maniri Lefty Frizzella, Bakersfield-country Bucka Owensa i Dwighta Yoakama, gubitničke balade u maniri Merlea Haggarda optjevane da bolje ne mogu i odsvirane sa žarom i produkcijom primjerenoj tradicionalnom country zvuku – to je stil istetoviranog Dalea Watsona, rođenog 1962. u Alabami, a iza kojeg stoji desetak studijskih albuma od kojih se “Cheatin’ Heart Attack”, “Blessed Or Damned”, “The Truckin Sessions”, “Dreamland” i “Whiskey Or God” ubrajaju u najbolja djela country & western glazbe posljednjih petnaest godina.

Dalea Watsona upoznao sam 1996. u Ljubljani, a posljednji put smo se vidjeli u Austinu, Texas 2004. godine, nekoliko godina nakon što je njegova djevojka poginula u saobraćajnoj nesreći, a njega od samoubojstva tabletama za spavanje i alkholom spasio menadžer. Oba puta Dale Watson oduševio me repertoarom, pjevanjem i svojim pratećim bendom pa ako vam je do pravog, tvrdokornog countryja, koncert Dalea Watsona u Tvornici, 18. lipnja 2009. nikako ne smijete propustiti.

Uostalom, Dale Watson, koji slijedi vlastitu časnu maksimu “too country for country”, češće svira publici “obojene kose s naušnicom u nosu” nego “šeširdžijama u najboljim odjelima”, a i vi se slobodno zapitajte kad ste posljednji put ili uopće ikada u životu bili na country koncertu?

P: U kojoj mjeri nastavljaš liniju izvođača kakvi su bili Ray Price, Lefty Frizzell i Merle Haggard?

O: Što više to mogu, jer takvih izvođača danas najviše nedostaje na country sceni. Kad slušaš Top 40 country hitove danas, teško ćeš naći nekoga tko je pod utjecajem Merlea Haggarda, ali ćeš naći mnoge country pjevače koji su pod utjecajem Eltona johna, Billy Joela ili Celine Dion, ako su posrijedi pjevačice. Mogu oni pričati što žele i kleti se u tradiciju, ali vrlo je lako uočiti tko je pod čijim utjecajem. S druge strane, vrlo je lako uočiti kako sam ja odrastao uz muziku Johnnyja Casha, Boba Willsa i Merlea Haggarda, oni su svi u mojoj muzici. Za većinu današnjih mainstream country-pop pjevača rekao bih da su odrasli uz Rush ili AC/DC, a ne uz country. Ja, pak, cijeli život samo slušam i sviram čisti country.

P: Koliko je današnji život country pjevača poput tebe sličan ili različit u usporedbi sa životom country pjevača koje smo u 70-ima nazivali outlaws (odmetnici – op.a.)?

O: Najveća je razlika u tome što su oni bili prvi i probili mnoge barijere. Ljudi poput mene samo nastavljaju ono što su Willie Nelson i njegovi kompanjoni već odradili. U neku ruku, meni je lakše. Sebe ne volim nazivati outlaw-country pjevačem i ne želim do kraja ići stazom koju su oni utabali. Moja ruta je malo drukčija i mislim da je najtočnije nazvati me independent-country pjevačem.

P: Koliko koncerata sviraš godišnje?
O: Hm, prosječno oko 300 koncerata.
P: Postoje li radio-postaje koje puštaju tvoje pjesme?
O: Da, možda me nema na country-pop radio-postajama, ali me vrte na college radio-postajama, pa na nekim rock i alt-country radio postajama. No, problem je što većinu radio postaja posjeduje jedna kompanija, Clear Channel, pa je teško dospjeti u program, ali polažem nade u internet i satelitski radio.
P: Što ti znači klub «Broken Spoke» u kojem razgovaramo?
O: To je posljednji honky-tonk dancehall u Austinu. U Texasu je sve manje dancehalla (plesnih dvorana) u kojima je moguće nastupiti uživo. Još uvijek je živa najstarija takva dvorana u Grueneu, ali sve je manje dancehalla u kojima možeš svirati, a ljudi zaplesati..
P: Znači li to da je ovaj tvrdi, stvarni country kakvog ti izvodiš u krizi, posebice u odnosu na industrijalizirani country-pop iz Nashvillea?
O: Apsolutno, tako da ja nstupam više po rock’n’roll klubovima nego po dancehall dvoranama ili honky-tonk barovima. Čak i je tako i u Texasu.
P: Koliko mlađih ljudi dolazi na tvoje koncerte?
O: Na moje koncerte dolaze ljudi od 18 do 30 godina starosti, onda postoji rupa jer ovi u tridesetima danas uglavnom slušaju country-pop smeće, ali onda opet imam publiku od 40 do 70 godina starosti.

Izvor: http://www.tvornica-kulture.hr